{"id":2256,"date":"2012-06-06T21:14:16","date_gmt":"2012-06-06T19:14:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/?page_id=2256"},"modified":"2015-03-20T18:30:19","modified_gmt":"2015-03-20T17:30:19","slug":"reportaze","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/?page_id=2256","title":{"rendered":"Vukovar"},"content":{"rendered":"<div>\r\n<h6 align=\"center\"><span style=\"color: #333333;\">Vukovar!<\/span>\r\n<span style=\"color: #333333;\">Ili<\/span>\r\n<span style=\"color: #333333;\">za\u0161to biti Vukovar makar na jedan dan?<\/span><\/h6>\r\n<\/div>\r\n<p style=\"text-align: justify;\">Dogodilo se na marginama stru\u010dnog skupa. A nije trebalo biti tako da se malo vi\u0161e mislilo. Uvijek netko ima obvezu \u00a0ispravljati propuste drugih. Ovoga puta to je uradila skupina iz bijelog kombija. Njih deset. Odlu\u010dnih, spremnih i motiviranih. Rano ustali, odlu\u010dili, dogovorili se, sjeli u kombi i krenuli. Radi Vukovara.\u00a0 Nekima prvi put, netko nakon tridesetak godina, a neki ponovno, nakon par godina. Svima njima jednako te\u0161ko i jednako puni pitanja.<\/p>\r\n<p style=\"text-align: justify;\">Prolazimo Trpinjskom cestom. Pred nama vijuga, a u nama sje\u0107anja. Jo\u0161 malo pa smo na ulazu. Na radiju ka\u017eu da se dogodio incident u Borovu Selu. Jo\u0161 jedan! \u00a0Svibanj kao i onoga svibnja\u00a0 91. Znaju oni koji pamte.\u00a0 Samo da se ne nastavi i u kolovozu pa da ne zavr\u0161i kao u studenom &#8211; za trenutak prozuja\u0161e kroz glavu asocijacije dok se pribli\u017eavamo Vukovaru. Prolazimo \u00a0pored Franjeva\u010dkog samostana i crkve sv. Filipa i Jakova. Gore na brdu. Kao da nas pozdravlja. Tamo dalje, u naselju Mitnica, vidi se Vodotoranj, \u00a0jo\u0161 jedan ranjeni simbol Vukovara. Ali, najprije idemo u grad. Da vidimo stoji li i dr\u017ei li se. Jesu li rane jo\u0161 uvijek vidljive i koliko bole danas. I jesu li bri\u017eno povijane?<\/p>\r\n<p style=\"text-align: center;\"><strong><span style=\"color: #ff6600;\"><a title=\"Mi u Vukovaru, Vukovar u nama (Fadila Zorani\u0107)\" href=\"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/wp-content\/uploads\/2012\/06\/vukovar21.wmv\"><span style=\"color: #ff6600;\">Mi u Vukovaru, Vukovar u nama\u00a0 (Fadila Zorani\u0107)<\/span><\/a><\/span><\/strong><\/p>\r\n<p style=\"text-align: justify;\">I evo nas Vukovare. Tebi. Do\u0161li smo ti. Prva slika: poput nekoga s nevje\u0161to prikrivenim modricama i tragovima zlostavljanja.\u00a0 Odmah tu, na ulazu, nakon samo par koraka,\u00a0 kad okrene\u0161 glavu unazad, puno toga postaje jasnije. Netko je odlu\u010dio ostaviti ne\u0161to \u0161to unosi nemir. Ili ga je s nekim razlogom postavio.\u00a0 Kao da name\u0107e. Kako je tuda prolaziti i praviti se da ne primje\u0107uje\u0161? \u00a0Svakoga dana i iz dana u dan. Ili spustiti pogled i tje\u0161iti se da si pobjednik.\u00a0 Pobjednik spu\u0161tena pogleda? To ne ide jedno s drugim. Zaustavljamo se pokraj hotela Dunav. Tamo dolje spomenik kri\u017ea. Na mjestu na kojem se spajaju dvije rijeke. Ili se dijele? Kri\u017e na u\u0161\u0107u! Bijel, visok, ponosan. Uslikasmo se. Za pokazati. I ne samo mi. Prilazi mu i grupa turista, vodi\u010d obja\u0161njava na engleskom. \u0160to li im govori? Valjda\u2026 istinu. Kratka \u0161etnja i tra\u017eimo mjesto za odmor. Najbolje kafi\u0107. Ali gdje? Ima ih nekoliko. Kako odabrati pravi? Rje\u0161enje je pitati.\u00a0 Netko re\u010de da je najbolji onaj najdalje. I poslu\u0161asmo. Do\u0111osmo, sjedosmo, obavismo i shvatismo. I tako okrijepljeni spremismo se za posjetiti ona mjesta na \u010diji se spomen osjeti jeza. Memorijalno groblje i Ov\u010dara.<\/p>\r\n<p style=\"text-align: justify;\">Do tamo \u0107emo i kod Vodotornja. Da i njemu izbrojimo rane. I da izbliza vidimo njegov ponos, \u010dvrsto\u0107u, hrabrost i prkos. Onda, danas i opet, ako bude trebalo. Hodamo oko njega, iza njega, promatramo ga, di\u017eemo glavu\u00a0 i shva\u0107amo. Nije njegova veli\u010dina u visini ve\u0107 u onome \u0161to mnogi jo\u0161 nisu shvatili.\u00a0 A mo\u017eda nikad i ne\u0107e. Svejedno, on \u0107e ostati na istom mjestu. Kao uspomena i kao opomena. I kao svjedok koji zna. I kao znak koji poru\u010duje. Zastani, promisli, prisjeti se i nastavi! I mi u\u010dinismo isto. Sve to.<\/p>\r\n<p style=\"text-align: justify;\">Groblje. Stotine bijelih kri\u017eeva i ogromna koli\u010dina ti\u0161ine. Jedno pro\u017eeto drugim. Samo o\u010di imaju hrabrosti u nastojanju obuhva\u0107anja svakog kri\u017ea kako bi ih zapamtile i ponijele\u00a0 tu sliku na odlasku. Gledati na TV je jedno, a biti ovdje, s njima, pored njih, nad njima, je ne\u0161to sasvim drugo. Ovdje svaka hrabrost i \u010dvrsto\u0107a popusti. Gledamo, pogledavamo, \u0161utimo i sje\u0107amo se. Masovna grobnica. Prepuna hrabrosti, zavjeta i ljubavi za Domovinu. Kao biseri nanizani na krunicu. Hrvatsku. Za vje\u010dnost.<\/p>\r\n<p style=\"text-align: justify;\">Ov\u010dara. Jo\u0161 jedna rana. Jednako te\u0161ka. \u00a0Pe\u010de i dalje. Ovdje su ranjeni ostavljeni sa svojom boli. Sami i napu\u0161ten. Izmu\u010deni i u muci odmoreni. Danas, umjesto njih, ovdje svjedo\u010de\u00a0 krunice.\u00a0 I svije\u0107e i cvije\u0107e. Iz svih krajeva i iz mnogih ruku. Krunica na krunici. Upalismo i mi svoje svije\u0107e. Neka svijetle makar dok gore. A onda \u0107e do\u0107i neki drugi i u\u010diniti isto. U to smo se uvjerili. I stoga je lak\u0161e oti\u0107i. Uputismo se do spomen doma, ali, za svaki slu\u010daj, jo\u0161 jednom okrenusmo glavu kako bi bili sigurni da nismo \u0161to zaboravili. Molitva i svije\u0107e. To je sve \u0161to smo mogli u\u010diniti. I u\u010dinili smo.<\/p>\r\n<p style=\"text-align: justify;\">Spomen dom otvoren u hangaru u kojem su proveli zadnje trenutke ovozemaljskog \u017eivota oni koji su ostavljeni i sakriveni nekoliko stotina metara dalje. Na podu zacementirane \u010dahure od metaka. Cijelim hangarom. \u00a0Mrak, slama, osobni predmeti, sitnice, slike, dokumenti, sve \u0161to se dr\u017ealo vrijednim i nosilo sa sobom ili na sebi. Ne\u0161to novca, pokoji sat, svjedod\u017eba, osobna karta ili \u00a0voza\u010dka dozvola. Nadalo se do zadnjeg trenutka da \u0107e pro\u0107i druga\u010dije. Ali nije. Oni koji ne priznaju \u010dovjeka nisu mislili tako. Imali su svoj plan. Danas gledamo uspomenu.\u00a0 Imena koja se neprestano ispisuju u spirali svjetla. Dvije stotine. Da se ne zaboravi. I nek` se zapamti!<\/p>\r\nBolnicu smo ostavili za neki drugi put. Danas bi bilo previ\u0161e za jedan dan.\r\n<p style=\"text-align: justify;\">Sjedamo u kombi i vra\u0107amo se natrag. U Osijek. Na povratku svatko sa svojim mislima. I pitanjima. Za\u0161to bi svatko trebao do\u0107i u Vukovar? Makar jednom. Radi memorijalnog groblja, Ov\u010dare, Vodotornja, Vukovarske golubice ili bolnice? Da se poprave pogre\u0161ke ili vrati dug? \u00a0Makar i nakon toliko godina. Ili, jednostavno, radi njega. Vukovara. Da se ispravi, uspravi i takav ostane. Za inat i u \u010dast . I za opomenu. Jer, danas, ovakav kakav jest, Vukovar sve vi\u0161e sli\u010di igra\u010dci u rukama lo\u0161ih igra\u010da. Zato svatko od nas \u00a0treba biti Vukovar makar na jedan dan. Da ga oja\u010da, ohrabri i zalije\u010di. Da ozdravi. Za nas i radi nas.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Vukovar! Ili za\u0161to biti Vukovar makar na jedan dan? Dogodilo se na marginama stru\u010dnog skupa. A nije trebalo biti tako da se malo vi\u0161e mislilo. Uvijek netko ima obvezu \u00a0ispravljati propuste drugih. Ovoga puta to je uradila skupina iz bijelog &hellip;<\/p>\n<p class=\"read-more\"><a href=\"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/?page_id=2256\">Read more &raquo;<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":2717,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2256"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2256"}],"version-history":[{"count":69,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2256\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3288,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2256\/revisions\/3288"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2717"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2256"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}