{"id":2726,"date":"2013-06-01T13:17:25","date_gmt":"2013-06-01T11:17:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/?p=2726"},"modified":"2015-03-20T19:20:28","modified_gmt":"2015-03-20T18:20:28","slug":"di-mi-je-kljuc","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/?p=2726","title":{"rendered":"“Di mi je klju\u010d?”"},"content":{"rendered":"
\"vodice_novo-001\"<\/a>

Vodice, 13.-15. 5. 2013.<\/p><\/div>\r\n\r\n \r\n

“Di mi je klju\u010d?”<\/strong><\/span> – pita se Ante, a mi se pitamo:”\u0160to bi mi bez Ante, njegova humora i spisateljskog dara?”<\/h6>\r\n

Pi\u0161e nam Ante Karin o Dr\u017eavnom skupu na druga\u010diji, zanimljiviji na\u010din, stoga krenite zajedno s njim tra\u017eiti klju\u010d, a kad ga na\u0111ete javite nam.<\/p>\r\n \r\n

Za razliku od pro\u0161le godine, ovog \u00a0je puta \u00a0cvije\u0107a <\/i>bilo u izobilju. \u00a0<\/i>Odmah na dolasku osjetismo kako svje\u017einom zamirisa u svoj svojoj svibanjskoj \u00a0punini i \u00a0prisili i ona malo ozbiljnija lica da nabace osmjeh, makar u prolazu i makar za kratko. Znali smo da \u0107e ga ondje biti u izobilju, a, uz to, \u00a0\u201edoma\u0107i\u201c teren, more i sunce, kao poja\u010diva\u010di osje\u0107aja koje je jo\u0161 uvijek po\u017eeljno koristiti, u\u010dini\u0161e svoje. Sve je upu\u0107ivalo da \u0107e ova tri dana biti sadr\u017eajna i ispunjena pozitivnim mislima. Jedina ote\u017eavaju\u0107a \u010dinjenica je bila u izostanku Mali\u0161e<\/i> kojeg je, izgleda, uhvatio prijelaz<\/i> [i]<\/a>pa se drznuo u klju\u010dnom trenutku podrediti ovo doga\u0111anje pove\u0107anju koli\u010dine osobne garderobe.Po obavljenom izvidu uvjeta smje\u0161taja \u00a0u ova tri dana, krenusmo na pozdravno otvaranje stru\u010dnog skupa. Pozdravi\u0161e nas svi: voditeljice<\/i>, Filip<\/i>, Mali od prvog<\/i>, pozvanici<\/i>, a i mi sami sebe i izme\u0111u sebe jedni druge. Prije nego \u0107e se sve ovo dogoditi, zauzeli smo standardne pozicije. Mi iz zadnjih redova imasmo dobar pregled. Kao i obi\u010dno. Sve pred nama bija\u0161e vidljivo, mo\u017eda i vidljivije nego onima naprijed. Ipak, treba znati prona\u0107i pravo mjesto. A mi smo zavoljeli ova na\u0161a mjesta. I tako, nakon pozdrava i lijepih \u017eelja za plodan i ugodan rad, bijasmo upu\u0107eni u ono \u0161to slijedi naredna dva dana. Bit \u0107emo obvezni i kroz jutro i u poslijepodnevnoj smjeni.\u00a0 Navikli pa nam i ne smeta. Ba\u0161 kao u \u0161koli. Ali i ovdje s primjerenom mjerom. Ima vremena i za sun\u010danje i za kratke \u0161etnje. \"vodice<\/a>Ionako je mjesto malo pa se ne gubi puno vremena. I tako, u zagrijavanju, plenarno, prote\u010de radno poslijepodne. Ispuni\u0161e ga Sre\u0107o<\/i> i Boro<\/i>. Prvi pri\u010dom o sebi zaokru\u017eio temu o tome kako treba pokrenuti rad na samom sebi, a drugi, nekako ugodnije, prirodnije i primjenljivije kako bi mogli u\u010diti kako ne\u0161to nau\u010diti, ali ne onako kako su nas u\u010dili nego onako kako bi trebalo u\u010diti da se kona\u010dno ne\u0161to nau\u010di, a uz to i ne\u0161to poduzme kako bi svatko preuzeo inicijativu. Pogledali smo se nekoliko puta, onda opet gore prema govornici, pa ponovno jedni druge i\u2026 Shvatili smo bit. Analogija je svuda oko nas. Stalno se pri\u010da o istom, samo druga\u010dijim rje\u010dnikom.\u00a0 A pomaci su kao oblaci. \u00a0Od Stjepana do danas. A i prije njega. Pa i u narednom razdoblju. Mo\u017eda i zauvijek. Ipak se upitasmo nije li u pitanju kakav test otpornosti na provokaciju ili\u2026 Svejedno, razmi\u0161ljat \u0107emo kad stignemo.\u00a0 Sada slijedi ve\u010dera, a potom i slobodne aktivnosti. Malo \u0107emo pro\u0161iriti krug. \u00a0Po mjestu. \"vodice_v_833\"<\/a>Ne onaj kredom, nego ovim na osobni pogon kako bi ostavili ranove\u010dernji otisak na svje\u017eoj podlozi vodi\u010dke \u0161etnice. Kratka \u0161etnja i povratak u bazu. No, na povratku nas je iznenadio \u00a0lagani povjetarac, pa \u00a0je to nekima od nas bio dovoljan razlog da se u sutra\u0161njem doga\u0111anju \u00a0toliko prilagode da se s lako\u0107om moglo vidjeti kako je to bio samo osobni osjet kojeg nije primjereno unositi u razmi\u0161ljanja o izabranim temama od izuzetne va\u017enosti za osvrt na neke od pojavnih oblika s prethodne ve\u010deri.<\/p>\r\n

Sutradan smo se okupili u dogovoreno vrijeme i na ve\u0107 poznatom mjestu. Malo je do\u0161lo do promjene u programu, no to nije poremetilo spremnost za realizacijom ve\u0107 postavljenog plana. Ve\u0107i dio \u201epredavanja\u201c \u0107emo \u010duti, no glavnina onoga \u0161to nas posebno zanima dogodit \u0107e se poslijepodne. Jutro je, dakle, zapo\u010delo neskrivenim nastojanjem da \u201eona\u201c strana zainteresira \u201eovu\u201c stranu za temu koja \u201enjima\u201c zna\u010di vi\u0161e nego \u201enama\u201c pa je u tom ozra\u010dju i zavr\u0161io prvi ovojutarnji nastup. Potom se razmi\u0161ljalo o digitalnom dobu, no, mi smo ne\u0161to sli\u010dno apsolvirali prije mjesec dana, pa nas ni ovaj poku\u0161aj nije posebno zaokupirao. \u00a0A onda se dogodila stanka koju su neki od nas namjerno produ\u017eili,\"4.0M<\/a> kako bi se pojavili to\u010dno na po\u010detku zadnjeg jutarnjeg susreta\u00a0 pa smo \u201epresko\u010dili\u201c ono \u0161to je nazvano dru\u0161tvenim kontekstom \u00a0ne\u010dega \u0161to se ti\u010de onih koji su se rodili kasnije od nas. Malo smo prerano u\u0161li ili, ako nekome ne\u0161to zna\u010di, prekratko smo ostali na pauzi. U\u0161av\u0161i u prostor nemalo smo se iznenadili. Dupkom ispunjen, prepun ti\u0161ine, a promatra\u010di zamrznuti: niti trep\u0107u niti se \u010dini da di\u0161u. Kao da je vrijeme zastalo u ovom uhva\u0107enom trenutku. Nije nam preostalo ni\u0161ta drugo nego se zarotirati i u\u010diniti manji napor od par koraka kako bi se ponovno vratili izvan prostora, u stvarnost. Da ne poremetimo idilu. I kad smo \u010duli pljesak, znali smo da je \u010darolija nestala i to je bio znak da mo\u017eemo u\u0107i. A onda nastupi Drago, <\/i>onako sve\u010dano, kako i treba prema onima koji su su\u010delice njemu. Tema na\u0161a, svakodnevna, stru\u010dna.\u00a0 Najavio je, ne\u0107emo samo slu\u0161ati ve\u0107 i raditi. Imamo papira, netko list, netko dva, a netko i pola. A netko je na tableti<\/i>.\u00a0 Uglavnom, svatko sudjeluje na svoj na\u010din. \u00a0Slike i slova, jedno u drugom ili dvoje u jednom. Sli\u010dnosti i razlike. Vatra, drvo, sunce, mjesec, \u010dovjek,… Zaklju\u010dismo: \u010dovjek je vatra bez iskre. Hm? Kako tko i kako kad. I kako gdje. Sve u svemu, bilo je zabavno. I na razini. A put do uspjeha? E, on je ipak tako zgu\u017evano prikazan da se prakti\u010dno i ne prepoznaje kako se dolazi do njega.<\/p>\r\n

Onda je do\u0161ao na red poslijepodnevni rad. Ono \u0161to najvi\u0161e volimo. Da nas se pita, upotrijebi i dr\u017ei budnima na posebno zanimljiv na\u010din. Izabrasmo, mi s juga, svi kao jedan, kako vrednujemo i kako nas vrednuju. A radit \u0107emo u skupinama, \u0161est skupina po desetak nas. Na scenu ponovno stupa Boro<\/i>. U svom svojem sjaju. A brzo smo se prepoznali i prona\u0161li zajedni\u010dki jezik. Osjetili smo to jo\u0161 prethodnog jutra, a danas smo ponovno potvrdili ju\u010dera\u0161nji smjer. Izgleda da ovo nije zadnji put da \u0107emo se s njim na\u0107i na zajedni\u010dkim poslovima.<\/p>\r\n\r\n\r\n

\"panorama_nocna\"<\/a>

Zar nije prava atmosfera za male no\u0107ne razgovore?<\/p><\/div>\r\n

Brzo je stigla ve\u010der i mali no\u0107ni razgovori. \u010cujemo da su se oni s mora ba\u0161 \u00a0usklapali i da su lo\u0161e odradili posao kao da im se nije ni \u00a0i\u0161lo u finale. Za razliku od njih, na\u0161a je zvijezda, oja\u010dana mirisom onog tako poznatog cvijeta, imala svoje finale provode\u0107i \u00a0dopono\u0107 s nama. Razgovor se sveo na standardnu svakodnevnicu, naravno, s pogledom u budu\u0107nost. Palo je i nekoliko savjeta i brzih rje\u0161enja po pitanjima socijalizacije i komunikacijskih vje\u0161tina. \u00a0I u takvom ozra\u010dju pro\u0111e drugi dan i dobar dio njegove no\u0107i.<\/p>\r\n

Srijeda. Kra\u0107a nego smo o\u010dekivali. Brzo pro\u0111e. Izgleda, rezervirana za sjevernojadranski bazen. Iznena\u0111enje, ugodno, bija\u0161e u liku\u00a0 Mirne<\/i> s Kvarnera. Kazala nam je kako to biva kada, ne svojom voljom, biva ugo\u0161\u0107ena u na\u0161im sredinama i koji su to naj\u010de\u0161\u0107i razlozi takvih posjeta. Sa zanimanjem smo poslu\u0161ali \u0161to nam kazuje i zahvalili joj na informacijama, ali smo i \u010dekali popiti jo\u0161 jednu kavu s njom. No, prije toga su nam predstavljena neka prakti\u010dna\u00a0 iskustva kolega sa slavonskog podru\u010dja, te, za kraj, tandem iz Rijeke sa uskostru\u010dnim pitanjima. Koliko smo kompetentni, gdje smo, \u0161to radimo i kako se snalazimo, koja su nam aktualna pitanja i osvrt na sve nas (reklo bi se zabavili se sami sobom). A onda zahvala voditeljica ovogodi\u0161njeg dru\u017eenja i zatvaranje samog skupa. Obe\u0107ali smo jedni drugima da \u0107emo se na\u0107i i dogodine, naravno, na nekom drugom mjestu. I prije odlaska pozdravljamo sve koje vidimo. A one koje nismo uspjeli, pozdravljamo ovim putem. Modernije je.<\/p>\r\n————————————————————————————————————————-\r\n

I za kraj jedna uputa:<\/strong> obzirom na cijene pi\u0107a i prosvjetarske pla\u0107e uputno bi bilo raditi na pronala\u017eenju pogodnih tehnika otklanjanja \u017ee\u0111i, a ako to ne uspije, uvijek je u rezervi ono \u201emanje govoriti\u201c. Jer, u protivnom, ako \u017eelite popiti vode, jednu litru \u0107ete ovdje platiti 36 kuna. Kao da smo na vrhu Eiffelovog tornja. Ipak, kad bolje promislim, nije to tako ni lo\u0161e obzirom da je sok 19 kn, a kava 12 kn. Pa se \u010dudimo za\u0161to turisti imaju pun gepek pi\u0107a i hrane kad do\u0111u kod nas. Mo\u017eda i mi, kao i oni, u\u010dinimo ne\u0161to sli\u010dno kad se uputimo na neke nove seminare.<\/p>\r\n \r\n

\r\n\r\n \r\n\r\n
\r\n\r\n
\r\n\r\n \r\n\r\n<\/div>\r\n<\/div>\r\n.\r\n\r\n ","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

  “Di mi je klju\u010d?” – pita se Ante, a mi se pitamo:”\u0160to bi mi bez Ante, njegova humora i spisateljskog dara?” Pi\u0161e nam Ante Karin o Dr\u017eavnom skupu na druga\u010diji, zanimljiviji na\u010din, stoga krenite zajedno s njim tra\u017eiti klju\u010d, …<\/p>\n

Read more »<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[52],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2726"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2726"}],"version-history":[{"count":28,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2726\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3293,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2726\/revisions\/3293"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2726"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2726"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2726"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}