{"id":4708,"date":"2017-03-26T16:54:22","date_gmt":"2017-03-26T14:54:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/?p=4708"},"modified":"2017-03-30T14:26:00","modified_gmt":"2017-03-30T12:26:00","slug":"price-iz-blizine","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/?p=4708","title":{"rendered":"Pri\u010de iz blizine"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Bija\u0161e to podno Kleka, godine Gospodnje 2017. u mjesecu o\u017eujku<\/strong> kada se u potrazi za odgovorima sasta\u0161e pedagozi da sami sa sobom i s drugima pri\u010daju o onome \u0161to znaju a rijetko se sjete, da bivaju sa sobom i s drugima u promjeni do promjene pitaju\u0107i se mo\u017ee li kraj biti novi po\u010detak.<\/em><\/p>\r\n

A tko nazo\u010dan bija\u0161e njihovu susretu i sve vidje\u0161e i u pero stavi\u0161e? Zna se, to Ante bija\u0161e i pri\u010de ispri\u010da\u0161e!<\/em>\r\n<\/strong><\/p>\r\n\r\n

Pri\u010da 1. Tamo gdje se doga\u0111aju bajke<\/strong><\/span><\/h6>\r\n
\"\"<\/a>

\u0160to je bajka?<\/p><\/div>\r\n

Prije nekoliko dana, u osvit prolje\u0107a, uputi\u0161e se oni u  gradi\u0107 podno velikog brda koje je i iz daleka izgledalo kao da ga je najbolje promatrati sa sigurne udaljenosti i ne pribli\u017eavati mu se bli\u017ee od Frankopanova ka\u0161tela. Ka\u017eu da se na tom brdu, kad god se uka\u017eu proljetne olujne no\u0107i, oko pono\u0107i, organizira bal plavokosih vila i pokoje vje\u0161tice. Kojega se to dana doga\u0111a jo\u0161 nitko izvana pogodio nije, ali osjetio je, kad god bi se dogodio. Znaju one i po danu, kada osjete miris  novih lica koja su stigla u njihov gradi\u0107, si\u0107i i do Ivanine ku\u0107e kako bi otplesali ples na metlama i bacile oko na sve plavokose koji stigo\u0161e u njihov kraj do toga trenutka. One koje proberu  odvedu do \u0110ulina ponora gdje \u0107e ih do\u010dekati kapetan Milan koji \u0107e ih usporediti sa svojom izgubljenom ljubavi  i tako odrediti njihovu daljnju sudbinu. Malo dalje, na mjestu na kojem tako dugo bdije kralj Tomislav je vrelo vode s kojeg svaka \u017eena koja se tu napije postane posebno lijepa, odvi\u0161e dobra i zauvijek mlada. Ako, pak, mu\u0161karac u\u010dini isto, sigurno \u0107e se o\u017eeniti djevojkom iz ovoga kraja.<\/p>\r\n\r\n\r\n

\"\"<\/a>

Frankopanov ka\u0161tel<\/p><\/div>\r\n

Tko \u017eeli mo\u017ee na trenutak za\u0161utjeti i poluzatvorenih o\u010diju zaokru\u017eiti pogledom ovo mjesto, pogledati okolo i vidjeti sve ono \u0161to se ne mo\u017ee vidjeti ba\u0161 sa svakog mjesta, postavljati sebi ne\u0161to \u0161to sli\u010di na upite jer pitanja nema, biti u popodnevnim satima zajedno s likovima kojih ina\u010de nema po danu, napiti se vode dok jo\u0161 nisu zaboravili piti iz svoje vlastite ruke, u\u0107i u ku\u0107u \u017eene koja je sama po sebi bajka, dobiti dozvolu koja osloba\u0111a negativnih bodova i neugodnosti radi brze vo\u017enje, biti u blizini \u017eene s neobi\u010dnim \u0161e\u0161irom te se, na kraju, zapitati kako se u to uklapa skupina koja bdije nad onima kojima treba posvijestiti stvarnost.<\/p>\r\n

A kako se  u trodnevnom posjetu ovom mjestu sna\u0161la imenovana skupina posjetitelja pro\u010ditajte u sljede\u0107oj pri\u010di.<\/p>\r\n\r\n

Pri\u010da 2. Jedna pri\u010da ispod Kleka<\/span><\/h6>\r\n
\"\"<\/a>

Pedagozi zasjeli…….<\/p><\/div>\r\n

Ispri\u010dati jo\u0161 jednu pri\u010du kojoj \u0107e se rado vra\u0107ati bija\u0161e namjera posjetitelja ovog bajkovitog mjesta. Odlu\u010di\u0161e se, ba\u0161 na prvi dan prolje\u0107a, zapo\u010deti svoje trodnevno putovanje supervizijskim stazama. Pregledat \u0107e temelje na kojima po\u010diva njihovo jastvo, osvijestit \u0107e retrospektivu svoga bivstvovanja, prisjetit \u0107e se kako je tekla njihova karijera i, za kraj, pokazati i sebi i svima oko sebe, kako u \u017eivotu ni\u0161ta nije bez razloga. Smjestismo se u ovalnu dvoranu u kojoj, kad se u\u0111e, svaki posjetitelj odmah uo\u010di pomagala na stolu koja jo\u0161 vi\u0161e nagla\u0161avaju zna\u010daj trenutka i poja\u010davaju ozbiljnost prostora. Bijasmo podijeljeni u tri skupine, svaka je imala svojeg supervizora i njegova pratitelja \u2013 \u0161utljivog pomaga\u010da, a sa ostalim skupinama vi\u0111at \u0107e se samo u rijetkim dnevnim prigodama i \u010de\u0161\u0107e u no\u0107nim satima. I krenuli smo, kako je i red, u poslijepodnevnim satima. Uvod, upute, dogovor, krug, papir, boje, glinamol. I onda se otvorilo.<\/p>\r\n

Prvi zadatak zapo\u010deli, zavr\u0161ili i obrazlo\u017eili. Pet stupova identiteta. Jesmo li razmi\u0161ljali o njima? Koliko smo ih bili svjesni? Vlastita slika o sebi i kako osje\u0107amo tu sliku. Tko smo, s kim smo povezani, \u0161to nas ozna\u010dava, kako se vidimo, kakvim nas vide,\u2026 Slike koje same pri\u010daju pri\u010du. O nama, o sebi, drugima da \u010duju, da \u010dujemo druge.<\/p>\r\n

Zadatak drugi bija\u0161e emocija, boja i oblik. Uskladiti ih, povezati ih i dati im izgled. Poznat, prepoznat ili novi. Bojom na oblik i s njima na emociju. Kao slika. Stvorena, prikazana i pribli\u017eena. I zapam\u0107ena. Slu\u0161ati druge i oslu\u0161kivati sebe. Stvoreno za skupinu, primjereno svakom pojedincu. Sve puno boja: sretnih, veselih, neugodnih, bitnih i manje va\u017enih. Uobli\u010dene oblikom: glatkim, oblim, o\u0161trim, ravnim iscrtanim i iscrtkanim. Zajedno se srodi\u0161e u emociju: blagu, umjerenu, razli\u010ditog intenziteta, va\u017enu, manje primje\u0107enu, poticajnu i osobnu. U svima njima mi. Na\u0161e svjesno i nesvjesno. Vidljivo i nevidljivo. I nadanja i vjerovanja.<\/p>\r\n

Tre\u0107i zadatak je zahtijevao prikaz dosada\u0161nje karijere i osvrt na klju\u010dne to\u010dke u njoj. Karijera kao profesionalni put: po\u010detak, trajanje i rast. Crta. Ravna, valovita, s usponima, mjestima za odmor i za pogled unazad. Od uklju\u010divanja, trajanje i budu\u0107eg povla\u010denje. Nekima uskoro, nekima prebrzo, svima na kraju. A onda sje\u0107anje. Na vrijeme zadovoljstva, davanja, otkrivanja, i\u0161\u010dekivanja, sumnji,  posve\u0107enosti i zasi\u0107enosti. Prerano je za sje\u0107anja \u2013 zaklju\u010dismo s pravom.<\/p>\r\n\r\n\r\n

\"\"<\/a>

Ivana pri\u010da svoju pri\u010du, a vi……<\/p><\/div>\r\n

\u010cetvrti zadatak se odnosio na doga\u0111aj koji nam je posebno zasmetao u na\u0161em poslu. Ima li ih? Hm. Opisati ga, oblikovati ga, prikazati doga\u0111aj, u kakvom smo odnosu s tom osobom, \u0161to bi trebali uraditi da se stanje promijeni, kako to napraviti i je li se, nakon te intervencije, \u0161to promijenilo i po\u0161lo na bolje.  Probirali i izabrali. Odradili i rije\u0161ili. Onako kako nam se \u010dini, onako kako treba biti i onako kako je trebalo biti da do njega ne do\u0111e.<\/p>\r\n

Za kraj dobismo zadatak odabrati jednu od ponu\u0111enih profesija i obasuti ju kvalitetama koje, po na\u0161em mi\u0161ljenju, trebaju izgra\u0111ivati tu osobu i biti sastavnica navedene profesije. Svaka nekako posebno svoja, specifi\u010dna, a svaka, opet, sli\u010dna onoj drugoj. Gledamo kako lista raste, razgovaramo o osobinama i u svakima od njih vidimo i sebe i svoju struku. Biti sve i biti ono \u0161to jesmo. Te\u0161ko je, ali se kre\u0107emo. Nerijetko nam ni vrijeme nije va\u017eno, znamo zaboraviti na njega, ba\u0161 kao i u ovoj bezvremenskoj bajci ispisanoj osobno\u0161\u0107u na papiri\u0107u koji slu\u010dajno ostade u ruci. Kao podsjetnik na bajkoviti o\u017eujak 2017. godine u mjestu  u kojem treba\u0161 sam ispisati svoju pri\u010du. Kao ovu koju upravo \u010ditate.<\/p>\r\n

I za kraj rije\u010d dvije o voditeljima. Najvi\u0161e poma\u017ee onaj kojeg se najmanje vidi. Kao sudac na dobro odigranoj nogometnoj utakmici. Sve je pro\u0161ao, vidio, bio u blizini, radio \u0161to je trebao, i, na kraju, dobio visoku ocjenu. Jednako on kao i njegova prva suradnica. Uvje\u017ebani, uskla\u0111eni i uspje\u0161ni.<\/p>\r\n

Eto tako zavr\u0161i i ova pri\u010da. Ostaje jo\u0161 jedna, da zaokru\u017ei ovu bajkovitu trilogiju.<\/p>\r\n\r\n

Pri\u010da 3. Dozvola za metlu<\/span><\/h6>\r\n

\"\"<\/a><\/p>\r\n

 <\/p>\r\n

To\u010dno u podne toga \u010detvrtka na mjestu gdje vile i vje\u0161tice igraju svoj \u010darobni ples, oslu\u0161kuju\u0107i zvukove iz Brli\u0107kine ku\u0107e, dogodio se finale ovogodi\u0161njeg boravka u ovom zanimljivom mjestu. Odmah na ulazu, ispod stabla (ne znam kojeg), zaokupljeni svojim planovima do\u010deka nas ljupka mlada plavokosa vje\u0161tica i instruktor vo\u017enje.Trebalo je, za kraj, polo\u017eiti vo\u017enju na metli kako bismo, na povratku ku\u0107i, ako bi zatrebalo, pokazali da smo osposobljeni za razne objekte i na\u010dine vo\u017enje.<\/p>\r\n\r\n\r\n

\"\"<\/a>

Poga\u0111ajte….<\/p><\/div>\r\n\r\n

\"\"<\/a>

Poga\u0111ajte….<\/p><\/div>\r\n

Eto. Dragi moji, sve u svemu i \u010di\u010da mi\u010da, ovime zavr\u0161ava i ova pri\u010da.<\/p>\r\n

Za kraj, sjedosmo u svoje limarije i krenusmo na put u stvarnost. Obe\u0107asmo tekstualni osvrt na ovo trodnevlje kojem \u0107e Agnes pridru\u017eiti fotografije da, zajedno s tekstom, kao oblik i boja, ostane spomen na emociju do\u017eivljenu jednoga dana na ovom mjestu ispod jednog Kleka.<\/p>\r\n

I ne zaboravite pro\u010ditati knji\u017eicu koju smo dobili “Integrativna supervizija u odgoju i obrazovanju”  pa \u0107ete prepoznati \u0161to bija\u0161e odra\u0111eno i napisano.  A ima jo\u0161 koja slika…<\/p>\r\n\r\n[ngg_images source=”galleries” display_type=”photocrati-nextgen_basic_slideshow” gallery_width=”320″ gallery_height=”240″ cycle_effect=”fade” cycle_interval=”10″ show_thumbnail_link=”1″ thumbnail_link_text=”[Show picture list]” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]\r\n

.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bija\u0161e to podno Kleka, godine Gospodnje 2017. u mjesecu o\u017eujku kada se u potrazi za odgovorima sasta\u0161e pedagozi da sami sa sobom i s drugima pri\u010daju o onome \u0161to znaju a rijetko se sjete, da bivaju sa sobom i s …<\/p>\n

Read more »<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[26],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4708"}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4708"}],"version-history":[{"count":35,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4708\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4766,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4708\/revisions\/4766"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4708"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4708"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.st-pedagozi.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4708"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}