“Bilo je i vrijeme za ovu objavu!” – vjerojatno su mnogi već pomislili.
Eto stiglo je, sada kada smo u miru mirovine nekom čudnom slučajnošću tri pedagoginje iste generacije: Đurđica, Deana i Agnes.
Đurđica, naša savjetnica, otišla je u mirovinu iznenada, u sredini godine pune planiranih aktivnosti. Nismo očekivali, bili smo sigurni kako će nastaviti jer je još puno toga planirala napraviti, ali birokratska moć ne mari za želje nas malih. Zato smo mi mali ispratili našu savjetnicu emotivno, iskreno, punoga srca, onako kako to zaslužuju osobe koje daju pravi smisao svojoj profesionalnoj ulozi i prenose ga iz dana u dan, strpljivo i nesebično svim svojim kolegicama i kolegama.
Profesiju i ulogu koja daje moć iskoristiti tako da je pravo umijeće moći naučiti kako kaže Đurđica: “….najvažniju stvar koju želim podijeliti s vama, nešto što nijedan pravilnik ne može propisati – koliko je važno ponekad skloniti sve papire da bismo vidjeli osobu.” mogu samo posebne osobe.
Zato nam je Đurđica bila puno više od više savjetnice.
Nastavite s nama dalje….
Nažalost, mnogi su morali otići, a mi smo se tek na kraju sjetili zajedničke fotografije
Ravnatelj OŠ “Lokve-Gripe” zahvaljuje na dugogodišnjoj suradnji.
“Dnevnik jedne savjetnice”
Što drži Deana? Nemam pojma, ali se slatko smijemo.
Đurđica i Deana (za one mlađe, koji možda ne znaju)
Tu su i darovi. Šteta što se ne vide.
I torta, naravno!
Ne može bez Ante!
Ni bez Deane!
Ante čita kroniku “Za Đurđu” koja je u međuvremenu od Đurđice narasla u Đurđu.
Sjetila se Deana Đurđičine omiljene pjesme Mali krug velikih ljudi
0 Comments.