Bijaše to podno Kleka, godine Gospodnje 2017. u mjesecu ožujku kada se u potrazi za odgovorima sastaše pedagozi da sami sa sobom i s drugima pričaju o onome što znaju a rijetko se sjete, da bivaju sa sobom i s drugima u promjeni do promjene pitajući se može li kraj biti novi početak.

A tko nazočan bijaše njihovu susretu i sve vidješe i u pero staviše? Zna se, to Ante bijaše i priče ispričaše!

Priča 1. Tamo gdje se događaju bajke

Što je bajka?

Prije nekoliko dana, u osvit proljeća, uputiše se oni u  gradić podno velikog brda koje je i iz daleka izgledalo kao da ga je najbolje promatrati sa sigurne udaljenosti i ne približavati mu se bliže od Frankopanova kaštela. Kažu da se na tom brdu, kad god se ukažu proljetne olujne noći, oko ponoći, organizira bal plavokosih vila i pokoje vještice. Kojega se to dana događa još nitko izvana pogodio nije, ali osjetio je, kad god bi se dogodio. Znaju one i po danu, kada osjete miris  novih lica koja su stigla u njihov gradić, sići i do Ivanine kuće kako bi otplesali ples na metlama i bacile oko na sve plavokose koji stigoše u njihov kraj do toga trenutka. One koje proberu  odvedu do Đulina ponora gdje će ih dočekati kapetan Milan koji će ih usporediti sa svojom izgubljenom ljubavi  i tako odrediti njihovu daljnju sudbinu. Malo dalje, na mjestu na kojem tako dugo bdije kralj Tomislav je vrelo vode s kojeg svaka žena koja se tu napije postane posebno lijepa, odviše dobra i zauvijek mlada. Ako, pak, muškarac učini isto, sigurno će se oženiti djevojkom iz ovoga kraja.