Kreativna, zanimljiva i nadasve korisna pedagoška suradnja nastavlja svoj put od Zadra do Dubrovnika. Zamišljena i vođena idejama naše više savjetnice Đrurđice Kaurloto-Martinić uz podršku vrijednih “terenskih pedagoga” i nije mogla biti nego, kako bi novim “hrvatskim rječnikom” opisao naš kroničar Ante: “Užasno super!”, “Mrak!”, “Presavršeno!”..…
Piše: Ante KarinNakon malo duže pauze, evo nas ponovno. Ovaj put na jugu. Skroz, skroz. Do pred kraj. Na mjestu poznatom i priznatom. I pregledanom i odgledanom i hvaljenom. Bisernom biseru s Jadrana. A s njim i lica. Većinom poznata. Skoro ista kao iz Zadra. Prije nekog vremena. Ovo logično i dođe kao nastavak od tamo. Uostalom, ljudski osjećaji su nepogrješivo usklađeni sa situacijama i onima oko sebe. Totalno prekrasno! Istina, fale nam neka draga lica na koje smo se navikli. I s kojima bi rado podijelili ove dubrovačke doživljaje. Okupili smo se, dakle, još sinoć. Smjestili se, parkirali autobus podalje od gradske vreve, prepješačili prilično kilometara, zastali u nekoj kombinirci bosansko-indijskog ozračja sa susretljivim osobljem i nastavili dalje. Na ulazu osjećaj drugačiji nego na izlasku. Razlozi turistički. I tako, ostatak pristojne večeri prošao kako komu i kako se tko gdje našao.
Read more »
KOMENTARI: