Opet Dubrovnik, ali ovaj put sa znatno manjim brojem sudionika iz naše Županije, posebno iz osnovnih škola. Očito su nacionalni ispiti pedagoge zadržali “prikovane” u školama jer tko zna što bi se dogodilo da su se kojim slučajem odvažili na put. Moje iskustvo govori, da dok ne odeš, nitko ne zna kako je to kad te nema. Zato, drugi put prebacite odgovornost i krenite na put.

U Dubrovniku nam nije bilo ni Ante da nas opiše pa to ovaj put moramo sami.

Stručni skup, uz službeni dio, uvijek je prilika i za druženje, uz stručne i nestručne teme i naravno đir po gradu. A grad gotovo pust, Stradun zatvorenih škura iza kojih nitko ne viri, ljepote palača ostavljene prolaznicima, bez duše. Nije to ništa novo, ništa nedoživljeno, ali rastuži i zamisli. Čovjek se upita u ime kojeg profita i kojih to vrijednosti djeci oduzimamo identitet živoga grada u kojemu bi trebala odrastati kao mnoga prije njih. Pitanje, ništa manje pedagoško od pitanja kojima se bavimo.