˜
Ima li nešto novo što nam u 21. stoljeću nudi knjiga koja se bavi odgojem?
Sudeći prema naslovu brzo bi se moglo zaključiti da nudi već poznatu priču o potrebi postavljanja granica ili možda lekciju roditeljima koji su odgojem propustili dati djeci ono što im je stvarno potrebno za život.
No, bilo bi to previše jednostavno. Pa, što nam onda nudi? Čime je privukla moju pozornost, osim provokativnom naslovom? Zašto je preporučam?
Otprilike zato što: 1. Temeljitom opservacijom stručnjaka s dubokim moralnim osjećajem, nudi dijagnozu bolnih točaka suvremenog svijeta (istina – američkog, ali zašto me opisi previše podsjećaju na ovaj naš?) u kojem djeca trebaju odrastati i s kojim se ozbiljno moramo suočiti ako želimo odgajati.
2. Nedvosmislenom odlučnošću poziva roditelje na buđenje i preuzimanje odgovornosti za odgoj djece jer nije više riječ o tome što bi trebalo, nego što se mora učiniti.
3. S empatijom i razumijevanjem za roditelje koji imaju težak zadatak odgoja u društvu koje im ne pomaže, prati put roditeljstva kroz mnoge izazove odrastanja na koje moraju odgovoriti. U razumljivim i autentičnim pričama, roditelji se lako mogu prepoznati u situacijama: uspostavljanja pravila hranjenja i spavanja, tjeskobe separacije, iskupljivanja za propušteno vrijeme, kontrole daljinskog upravljača, pritiska školskih postignuća i još mnogo drugih.
4. Snaži roditelje vraćajući ih vjeri u urođene osjećaje, zdravorazumsko odlučivanje i traženje odgovora svim njihovim dvojbama, tu, na dohvat ruke, poručujući: “Pored sebe imate stručnjaka za roditeljstvo koji vam svaki dan pokazuje učinke onoga što činite: vlastito dijete. Čim primijetite da s njim nešto nije u redu, odmah vam mora biti jasno da ni vaše roditeljske metode nisu dobre.”(str.54.)
0 Comments.