Koliko puta smo od roditelja u školi čuli kako za svoju djecu kažu: “Ma vjerujte, jednako ih odgajamo, sve im isto pružamo i nije nam jasno zašto jedan pravi probleme!” Ili kada mlađe dijete dolazi u školu pa nam s radošću objave:”Vidjet ćete kako je ona krasna, nije kao brat, ona je dobra, mirna…”
Kada razgovaramo o odgojnim pitanjima na roditeljskim sastancima, najčešće govorimo o odnosu roditelja prema djeci, razvojnim karakteristikama djece, školskom uspjehu i sl., a znatno rjeđe razgovaramo o temi odnosa između braće i sestara i utjecaju roditelja na njihov odnos.
Zaboravljamo da osim roditelja, u obiteljima s više djece svako dijete svojom osobnošću utječe na svoju braću i sestre pa prema tome i na njihov razvoj. U bogatstvu svakodnevnih, neformalnih situacija oni se uče socijalizaciji. Stariji od mlađih uče prosocijalno ponašanje, suosjećanje, asertivnost, dijeljenje i još mnogo toga, zato jer nisu više jedini vlasnici roditeljske ljubavi. Mlađi oponašaju starije i mnoge stvari uče brže i lakše, doduše, jednako one primjerene kao i neprimjerene. Zajedno rješavaju problem rivaliteta i borbe za ljubav roditelja pa češće usmjeravaju agresiju jedni prema drugima nego prema roditeljima da ih ne bi izgubili.
Kakvi će se odnosi stvarno razvijati između braće i sestara u velikoj mjeri ovisi o postupcima roditelja. Zato je za njih jako važno da razumiju dječje odnose, njihove potrebe i nihovu različitost. Ali također da osvijeste potrebu razumijevanja i vlastitog ponašanja prema svakom djetetu.
Na ovu važnu temu podsjetila nas je Marica Tomić, pedagoginja OŠ “Dinka Šimunovića” prilažući svoju prezentaciju za roditelje: ” Odnosi između braće i sestara.”
0 Comments.