Državni stručni skup za stručne suradnike pedagoge
Pula travanj 2014.
Piše: Ante Karin
Ante, za svih nas, polako postaje kroničar naših državnih stručnih skupova. Je li mu to obveza ili privilegij? Pa, obvezu smo mu gotovo udijelili, a privilegij zasluženo dodijelili da mislima i riječima provede skupom i one koji na skupu bili nisu.
Dan prvi ili o vremenima tmurnim
Nad jutro 9. travnja 2014. godine se nadviše tmurni oblaci, koji su se, izgleda, nakupljali cijele noći kako bi prve zrake jutarnje svjetlosti, čim se pojave, podmuklo sačekali i ispresijecali krupnim kapima kiše koje je ova naša južina nepravilno razbacivala po zemlji. Nikome nije ugodno po takvom vremenu staviti toliki put na glavu koji je nas čekao. Poprilično je daleko, mokro je, pada i treba dodatan oprez, pa sve to umori i prije nego se uputismo. I tako, ne svojom voljom, uskladismo svoje raspoloženje s vremenskim prilikama i krenusmo. No, nije to sve što nam nije bilo po volji.Ovogodišnji državni stručni skup za nas pedagoge je, nekako, obilježen trenutnim materijalnim (ne)mogućnostima škola da uputi svoje stručne suradnike na najvažniji stručni događaj u ovoj školskoj godini. Kriza je učinila svoje, a nama se ostaje nadati da sve ovo neće trajati još dugo i da će se stanje u prosvjeti neprepoznatljivo popraviti. Doduše, tome su se nadale i generacije prije nas pa su u toj nadi i završili svoj pedagoški rad. Ipak se nadamo da ćemo mi biti sretniji.
Dakle, u Puli se okupilo dvjestotinjak pedagoga, a kako znamo da nas je, po službenim podacima, na skupu u Osijeku bilo oko 340, u Vodicama 320, a ovdje, eto, samo 250, lako uočavamo trend. Krivo bi bilo zaključiti da se nerado odazivamo na naše skupove, ali… Nije ovo jedino područje na koje ne možemo utjecati. A nama, s juga, su najviše nedostajali oni s kojima smo navikli. Vis maior. Probali smo otkloniti taj nedostatak, ali smo samo na trenutke koji su, doduše, znali i potrajati to i uspijevali.
Eto, u ovako opisanim okolnostima započe naš trodnevni državni stručni skup koji ima trajati do 11. travnja.Već na samom početku osjetismo nedostatak jednog dijela naših kolega radi kojih nismo mogli funkcionirati na uobičajeni način. Ipak, znali smo se snaći i u takvim uvjetima, pa smo, više po instinktu nego po pravilu, podsjetili sami sebe koliko su važni rutina i iskustvo. Odmah na dolasku nas je, kao pravi domaćin, dočekala i pozdravila, ovaj put sa zamjenskom ulogom, kolegica Mirjana koja je tijekom skupa i po nekoliko puta bacala oko na nas, a kako pri tome nije ništa izgovarala niti je govorom tijela dala naslutiti da nešto nije u redu, shvatili smo da je sve pet.
Dan prvi ili o odgoju koji nije “bojanje”
Tema ovogodišnjeg skupa bijaše odgoj. Odgoj u školi, uloga i kompetencije pedagoga. Kako ćemo službeno izvješće moći pročitati na stranicama Agencije i pogledati prezentacije sa skupa, nećemo se ponavljati, već ćemo ovdje kratko izvijestiti o događajima, na već ustaljeni način. Na početku nas pozdravi savjetnica Ivana, opravda odsutne, uvede nas u skup i podsjeti nas na važnost odgoja kao centralnog pojma naše struke koji će ovoga puta umnogome zasjeniti onaj drugi pojam. Dakle, bavit ćemo se prvom polovicom našega posla. Kako bi se dodatno naglasila važnost odgoja obratiše nam se nova pravobraniteljica za djecu i pomoćnica ministra našeg ministarstva. Obje nam rekoše da smo mi jako važni u školama, i za djecu, i za razvoj i za sve ostalo.
Potom se za govornicom, kao uvodničarka, pojavila prof. Slavica, mnogima od nas profesorica didaktike. Podsjeti nas kako su etika, moral i odgoj temelji na kojima počiva razvoj, sazrijevanje, kultura, društvena vrijednost i učenje. Zaključismo da ozbiljnost pristupa i izbor teme kazuje u kakvom vremenu živimo, čemu smo sve izloženi i kojim sve izazovima, još uvijek, odolijevaju mlade generacije. I mi s njima. Kako znamo da ih ne možemo izdvojiti iz vremena u kojem žive, ostaje nam pripremati ih za sve poznate i buduće izazove, dakle, učiti ih živjeti. Nije profesorica zaboravila podsjetiti da naša struka, kao rijetko koja, svoj ideal gradi na spoznaji da smo ispunili svoju ulogu onoga trenutka kad našim učenicima postanemo suvišni i kad nas napuste jer je to znak da dalje mogu sami. Je li to, kako ona kaže, tragika našega poziva ili nešto drugo? Na primjer, bit.
Poslije njenog predavanja obratio nam se prof. Staničić koji je i sada želio osnažiti naš osjet važnosti pa nas je ponovno podsjetio koliko kao struka znamo doprinijeti uspjehu škole i napretku učenika jer posjedujemo svih devet kompetencija koje treba imati da se to dogodi i da bi škola u kojoj radimo zaista i mogla biti uspješna. Ali to je, nije zaboravio kazati, dugotrajan posao pa se rezultati ne mogu odmah vidjeti kao, na primjer, betoniranje, asfaltiranje ili bojanje.Druga je stvar što živimo u vremenu u kojem, ako se nešto odmah ne vidi i nema neku vrijednost. Ali to spada u neke druge zakonitosti i ima drugačiju logiku. I tako, s ovim razmišljanjem završi prvi radni dan. Nije ostalo puno vremena, pa smo večerali, kratko prošetali okolišem hotela i, kako je putovanje do Pule ostavilo traga na sve nas, pomisao na vodoravan položaj nam se učinio jako privlačnim, pa smo ubrzo završili u svojim sobama s uključenim televizorom sve dok su oči izdržale.
Dan drugi ili o građanskoj budućnosti i EDO-a
Drugi dan je započeo s kurikulumom suvremenog odgoja i škole kako bi se nešto više kazalo o važnosti uvođenja građanskog odgoja u škole koji će pridonijeti suvremenoj školi pa bi se dalo zaključiti da se jako požurilo da nas se osuvremeni jer, izgleda, bez još jednog predmeta u školama nećemo moći, a kako ga do sada nismo imali,… Hm. Ostaje nam vidjeti tko će nam jesenas službeno reći da smo konačno usklađeni i koliko ćemo i po čemu to osjetiti. Samo neka ljeto prođe i svi će problemi biti riješeni. Ako se što ne promijeni.
Potom se nastavilo sa EDO-m. Europska dimenzija obrazovanja! Zašto EDO, što je EDO, kako s EDOm i sve tako do ponavljanja onoga iz Vodica o rezultatima istraživanja ili što mi mislimo koliko nam je to važno. Mi smo u upitniku kazali da nam EDO baš i nije u prvom planu, pa nas se željelo podsjetiti da mu nismo baš naklonjeni i da moramo promijeniti odnos prema njemu.
Prije samog ručka i popodnevne stanke predviđen je rad po sekcijama. Tu nećemo biti pasivni slušatelji već ćemo aktivno sudjelovati, Mi, ili grupa kojoj pripadam, izabrasmo onu o kompetencijama za distributivno vođenje škole. I nismo pogriješili. Sekciju je uspješno vodila prof. Vesna Kovač. Zanimljivo, poučno, primjenjivo, korisno, aktualno i vrijedno. A i mi smo, jasno, pridonijeli tom osjetu i dali svoj doprinos. Kako je najteže opisati situacije u kojima se stalno nešto događa višesmjerno i u više navrata od svih sudionika, poslužit ćemo se onom spasonosnom „ jer tko ne bi i ne vidi“ pa i ne može steći pravu sliku ovog susreta. Šteta.
Dan drugi ili o pulskoj naranči s Jamesom Joysom
Nakon ručka odlučismo vidjeti drugu polovicu Pule. Iako se kao glavni cilj nametnula obveza posjetiti kafić Mate Parlova (doći u Pulu, a to propustiti!), nećemo zanemariti ni poznate znamenitosti grada. Vidjeli smo što smo trebali vidjeti, pa sjedosmo do James Joysa popiti naranču. No, kako James nije bio od nekog razgovora, nismo se dugo zadržali pa se uputismo nazad, u prvu polovicu Pule. Vratismo se na vrijeme. Večer je brzo došla, s njom i večera, a nakon nje, kako nije bilo nekih privlačnijih sadržaja, odlučismo obići one dijelove koje nismo prošli prošlu večer. Nakon poduže šetnje postadosmo svjesni svojih godina i odlučismo se, u nastavku, osloniti na ono što smo još jutros službeno kritizirali – na medije. Uključi TV i listaj dok ne pronađeš nešto zanimljivo.
Dan treći ili o svježini skupa i uspješnoj “provokaciji”
Zadnji dan je započeo zapaženim predavanjem prof. Vesne Bilić koja nas je podsjetila na probleme s kojima se susrećemo u školama i na načine kojima bi se mogli rješavati takvi problemi. Mora se primijetiti da su kolegice Vesne, jučer Kovač, a danas Bilić, zaista unijele svježinu u naš skup. Njima se, na kraju, pridružio i profesor Huzjak naglasivši ulogu informacija u oblikovanju našeg mišljenja, ali i upozorio nas kako, obično, površno i pogrešno tumačimo pojedine informacije. I ja negdje pročitah da je mali broj onih koji svoja uvjerenja formiraju prema događajima, dok velika većina tumači događaje po svojim uvjerenjima. Je, isprovocirao nas je, uspio je, ali to mu je i bila uloga.
Za kraj se malo glumilo. Jučer je manja grupa kolega s dramskom pedagoginjom uvježbavala svoju točku koju su nazvali Ritam mašina. Sve smo to uredno pogledali, po potrebi i na poziv sudjelovali i malo se igrali. I u tom duhu završi ovogodišnji državni stručni skup pedagoga. Odjava, ručak i gotovo.
A sad put pod noge i pravac Split. I dalje. Treba stići kući. A to do mraka nećemo uspjeti. Put je dalek, a mi imamo običaj zastati na par mjesta. Pa se oduži. Neka. Ne smeta. Stići će se. Na kraju konca, ovaj osvrt na naš stručni skup koji upravo čitate je dokaz da smo stigli na vrijeme.
Napomena: Riječi poput pola ili polovica su istoznačnice, namjerno su izabrane i nemaju nikakvo skriveno značenje.
0 Comments.