Naše druženje ovoga prosinca imalo je jednu zanimljivu nit koja se provlačila kao i obično bez dogovaranja i kao i obično, nije bila slučajna. Ja bih tu nit nazvala kritičkim promišljanjem u nadi da izaberemo dobro, otrgnemo se svim zamkama koje nam kradu pažnju i usredotočimo se na ono što je vrijedno, što nas opušta i raduje.

Prva točka odnosila se na izvješće s Državnog skupa u Lovranu. Kolegica Zvjezdana Atlaga nemoguće je napravila mogućim i zaista nam izvrsno prenijela izlaganje prof. Miroslava Huzjaka: “Odgoj za vrijednosti ili o dobru i zlu”. Uz prof. Huzjaka, u pripremljenom prikazu su i druga izlaganja koja će biti uskoro dostupna. Drugi dio prikaza imala je kolegica Dubravka Katačić koja je iscrpno prenijela ostala izlaganja i pripremila prezentaciju na poveznici.

Druga točka je trebala zainteresirati prisutne za knjigu “Ukradena pažnja”.  Razmišljajući o glavnim naglascima iz knjige sigurno smo se mogli prepoznati u nizu aktivnosti koje nam oduzimaju pažnju i zapitati se kada i kako ćemo odlučiti što je za nas dobro, a što ne. Da vama koji niste bili s nama, odluka bude lakša, evo i preporuke: “Ne znam nikoga tko o našoj krizi pažnje razmišlja dublje i više holistički nego Johann Hari. Ova je knjiga od vitalne važnosti, molim vas, sjednite i posvetite joj punu pažnju.” ( Naomi Klein)

Treća točka bila je odgovor na prve dvije: misliti dobro, usmjeriti svoju pažnju na lijepo, osjećati zajedništvo i prepustiti se. Za sve to je bila zaslužna naša Finka Ivanović zajedno sa svojim curama, vještim debatanticama u drugoj ulozi. Hvala joj što je našem susretu ponovo dala topli božićni ugođaj. U nastavku pogledajte fotografije, a za one koji žele naučiti kako se radi anđeo od papira, Finkine upute su tu.

A tu je i nezaobilazna Deanina priča  za kraj ili početak, kako vam drago! Bolje početak! Read more »

 

 ×

S Antom smo se uvjerili da svaki put negdje vodi i da sve ima svoju svrhu, ali i da ni do jednog mjesta na koje bi bilo vrijedno stići ne vodi skraćeni put (prema B.Sills-u). Strpljivost je našem putu, radnom i manje radnom bila naša vrlina.

O tome nam Ante ponovo pripovijeda:

Izgleda da bez kiše ne može. Kao i lani. Je li se spremamo stručno otputovati, evo ti i nje. Nepozvana, dosadna, nepotrebna, ali sveprisutna. Gnjavi, neprilična je i ne možeš se „praviti“ kao da je nema. A još i maglu povede sa sobom. Da stvori veću neugodu. Kao da ona sama neutječe dovoljno. Kakvo je to vrijeme takvo nevrijeme? I tako započe naš put do Korenice. Tamo ćemo tri dana raditi na stručnim poslovima. Nas tridesetak. Mentori, savjetnici, voditelji županijskih vijeća i dvije savjetnice. Svi od Umaga do Prevlake. Većinom poznati jedni drugima otprije, a ovim novima neće biti „teško“ uklopiti se. A posao treba obaviti. Skupno, pa će biti zgodno. Read more »

 

 

Nemoj ići tamo gdje će te put voditi;

idi tamo gdje nema puta

i ostavi stazu iza sebe.

                  Ralph Waldo Emerson

   ◊    ◊

 

S jedne od staza Međužupanijskog stručnog skupa u Gospiću trag nam ostavlja, kao i uvijek, naš Ante Karin.

Kažu: “Prvi dan proljeća!”

        Kakav osvanu 21., ne možeš povjerovati da je prvi dan proljeća. A valja na put. Snijeg,  bura i srce Like kao cilj. A kako je tamo, pokušavam zamisliti. No, krenuti treba. Tko hoće nađe način ili ako o`š – mo`š, reče netko. Tako i ja. Krenuh. Do Splita samujem. Snijeg udara po staklima, lijepi se, zgušnjava i zaigrano gnjavi, a vjetar, kao neukroćena neman pojačava osjećaj  da će nas sve ovo pratiti cijelim putem. Pa se sjetimo naše plemenite kolegice koja bi i u ovakvim prigodama unosila mir. Ali ove ture nije s nama jer je kritički zauzeta. Na radiju javljaju da se Velebit uznemirio, ne da k sebi pa treba okolo. Pa se odužilo. I zastalo nekoliko puta. Radi zastoja. Onda prođu kroz glavu slike s TV kad javljaju o ovakvim situacijama. A mi u njoj! Read more »

Prvi dan mjeseca prosinca i naše zajedničko prosinačko druženje u punom sastavu.                                  Za one koji su nakon edukativnog dijela otišli, bilo je iznimno korisno, a za nas koji smo ostali bilo je još i iznenađujuće kreativno i slatko.

Edukativni dio odradile su naše kolegice: Zvjezdana Atlaga s temom: Program emocionalnog opismenjavanja,  Lucija Krivić Morović s temom: Medijacija u školi,   a  kolege iz Centra za pružanje usluga u zajednici informirali su nas o novinama u njihovom sustavu.

Read more »