Pedagoški svijet

Stepenicama prema gore ili prema dolje????

◊

Državni skup za stručne suradnike pedagoge

Primošten, 2015.

◊

Mi dobro znamo da Antino obećanje nije ludom radovanje jer stručna kronika i ove godine iz Primoštena na vrijeme stiže. Čini se sunčanija i vedrija od prošlogodišnje, nadajući se pozitivnom pedagoškom odgovoru na pitanja sa izlaganja od kojih nam se nije digla kosa na glavi kada su ideje iz njih odlučile izaći vani.

P.S. Podsjetnik na šire sadržaje skupa pogledajte preko narančastih linkova.

˜

„Ima nešto u tom našem moru“

Ove je godine, u odnosu na lanjsku, sve započelo drugačije. Sunce zamijenilo kišu i južinu, blizina krajnjeg odredišta olakšala putovanje, a informacije koje su stizale obećavale su više pedagoga na skupu nego lani. A i naša „ekipa“ u punijem sastavu stiže na odredište. Bit će da je nešto u tih devet slova jedne riječi.

Kako smo se odmicali  od  Zagore i približavali  primorju, ništa se spektakularno nije dogodilo osim jedne sitnice: prvo što upadne u oči je blistavo kristalno plavetnilo koje nam svaki put bez pogreške ozari lica, ugrije dušu a nacionalni ponos učini vidljivijim nego inače.  E pa kad se ovo zadnje zaljulja – pravac tamo.  Na more. Pomoći će.  Sigurno. Da ga se pogleda, pomiriše, dodirne ili se poželi uroniti u tu čistu, jasnu i nebesko plavu prozirnost.

Ali da ne duljim uvod (a mogao bih). Uglavnom, pedagozi svoje stručne skupove provode na biranim mjestima, malenim ili onim malo većim, ali mjestima koja nam se ovako još više urezuju u srca. I bit će, vjerujte,  tako i sljedeći put.

Ima nešto u tom našem moru.

Hotel lako nađosmo jer nam u tom gradiću više ništa nije nepoznato. Na vratima hotela, kao pravi domaćin, dočeka nas naša, uvijek nasmijana, Đurđica, pozdravismo se i nakon „kako smo, šta ima“ dade nam kratke upute za prijave po sekcijama. A onda se prijavismo, bacismo pogled na sobe, usput ostavismo stvari i, kako je već prošlo 14 sati, krenusmo prema kongresnoj dvorani pripomoći u prijavama za rad po sekcijama. Nakon toga se preselismo u dvoranu na uvodno predavanje. I tako započe naš ovogodišnji državni skup.

Didaktika se vraća kući ili jesmo li Ameriku otkrili u Finskoj

Na samom početku pozdrav nam uputiše savjetnice Ivana i Đurđica, zaželiše nam uspješan rad i službeno otvoriše skup. Tema ovogodišnjeg skupa je pedagog i suvremena pedagoška teorija i praksa. To bi značilo – kakva nam je uloga u svijetu brzih i nepredvidivih promjena, kako se  mi snalazimo u njemu i što možemo učiniti da bi u njemu bilo više pedagogije. Uvodničar, profesor Previšić,  pored već dobro nam poznatih teza, problematizira kurikularnu reformu koja nas čeka i u koju se već dobro zagazilo i upozorava na neka rješenja iz drugih zemalja koja se predlaže uvoditi u naš školski sustav. Malo je dvojio oko istraživanja koja se kod nas u zadnje vrijeme provode i podsjećao da se ne zaboravi humanistička pedagogija i vrijednosno usmjeren odgoj i obrazovanje. Preporučio knjigu “Pedagogijska teorijska perspektiva”.

Nakon stanke nastupi čovjek kojega smo još u Vodicama prepoznali i predvidjeli da ono tamo neće biti posljednji put da ćemo raditi na zajedničkim poslovima. Onako prijateljski, dr. Boris Jokić, kako smo ga i osjećali,  svojim osvrtom na kurikularnu reformu,  zaista nas je i počastio kazavši da pedagozi u njoj imaju posebno i ključno mjesto i da ćemo biti zastupljeni u svim povjerenstvima.  I više nas puta pozvao da se uključimo. Odavno nismo osjetili takvu važnu konkretnost kao ovaj put.  I već je vrijeme da se krene na taj način. Promišljen pristup, mogućnost uključivanja svih struktura, vertikalna i horizontalna povezanost cjelokupnog sustava  te široka javna rasprava idu u smjeru uspjeha ove reforme jer će ih većina dionika, radi svoje uključenosti, smatrati svojom i poželjeti provesti. Samo da onaj zadnji skalin sve ne pokvari pa da se ne dogode izmjene i dopune kao i mnogo puta do sada. Pa će se opet čuti  „reforma je obećanje,  a kod nas je obećanje…“

Posljednje predavanje za ovaj dan je bilo ono profesora Jurčića o pedagogu kao nositelju razvoja pedagoških kompetencija nastavnika. Kad te hvali onaj koji je isti kao ti – ne moraš mu vjerovati, ali ako to ponavlja više njih i više puta – nema druge, valja uvažavati izrečeno. Tako i ovo iz usta profesora Jurčića da je pedagog glavni stručni nositelj pedagoškog razvoja škole i  najšire profilirani stručni suradnik koji sudjeluje u svim fazama odgojno-obrazovnog procesa.

Prije večere baciti đir po Primoštenu i dati očima gušta.

Za danas dosta. Slijedi vrijeme za slobodno vrijeme. I da se malo isčakulamo s onima koje nismo vidjeli od prošle godine. Držimo mi do tih naših običaja. A ove godine nas bar i ima. Pa, riječ-dvije s nogu, jedno piće za stolom ili kraća šetnja uz obalu.  I tako se noć neopaženo došuljala do četiri nule, a to je već signal da bi se mozak trebao pripremiti za zaron u onu fazu koja mu čini dobro.

Igrom do razvoja

Drugi je dan započeo predavanjem dr. R. Rajovića na temu učenja kroz igru. Obzirom da je za njegovo predavanje predviđeno 90 minuta (čovjek stigao izdaleka) vidjelo se po našim reakcijama da je moglo trajati i duže i da bi mi jednako pozorno pratili i dalje. Osim u početnom privikavanju na njegov način govora, dalje je sve teklo glatko. Cijelo nas je vrijeme na poseban način držao budnima. Svoje predavanje je povezao s mozgom i ulogom koju igra (ona naša klasična) ima u razvoju djece, te upozorio na pogreške koje roditelji čine u svom, danas sve više, prezaštićenom odnosu prema djeci (video). Svi smo suglasni da su prve godine života za razvoj djece jako važne, a danas je istaknuto da je za razvoj asocijativnog mišljenja presudno razdoblje od druge do pete  godine. Dakle, vrijeme kada su djeca u predškolskom uzrastu, mada je važna i cijela prva dekada njihova života. Sve ovo je povezao s rezultatima PISA istraživanja u kojima je u vrhu sve manje Europe, a sve više Azije. Da je nešto kod nas (u Europi) pogrešno moglo se iščitati iz tih rezultata.  Ako je samo Finska na pristojnom mjestu, što je s ostalima? I kako to da nema Norveške i Švedske, a oni su joj susjedi i sličnog su školskog sustava? E, na to pitanje ovdje ne odgovaramo jer ovo izvješće nema tu svrhu.

Primošten,pedagozi i masline – slobodno asocirajte

Po završetku ovog motivirajućeg predavanja teško je izići za govornicu i zadržati pozornost slušatelja. No, ipak profesorica J. Bizjak Igrec se jako potrudila prikazavši rezultate istraživanja “učenja-učenja” koje je održano u zagrebačkim školama. Inicirali, proveli, analizirali i rezultate predstavili potpuno volonterski – zna se tko. Zgodno. Nema isticanja, ni cijene ni popisanih troškova. A rezultati, kao da svega toga ima.

Potom je slijedila pauza a nakon nje je predviđen rad po sekcijama. Kako je bilo sedam sekcija, svi su sudionici lako pronašli onu koja im najviše odgovara. A trebalo je odabrati jednu za dopodnevni dio i drugu u poslijepodnevnom terminu.  A bile su, čuli smo,  dobro posjećene. Nakon sekcija je vrijeme za ručak i odmor do 15 sati.

Poslijepodnevni dio je otvorio dr. P. Bezinović temom o važnosti privrženosti školi i predanosti u izvršavanju školskih obveza za opći razvoj učenika. Rezultatima istraživanja pokazao je kako su to dvije temeljne dimenzije konstrukta vezanosti za školu, koja je, kao što znamo, važan zaštitni čimbenik za razvoj rizičnih ponašanja. Dao je niz savjeta usmjerenih na poboljšanje školske klime, a kao čarobnu formulu je naznačio višesmjernu komunikaciju između škole, roditelja i šire zajednice.

Nakon što je profesorica S. Zrilić istakla ulogu pedagoga u inkluzivnom obrazovanju, uslijedio je rad u sekcijama u popodnevnom turnusu. Voditelji sekcija su ostali isti i u istim prostorijama, samo su se promijenili slušatelji. Po završetku rada u sekcijama od kojih se neka odužila i preko 2 sata, trebalo je večerati. Nakon večere kuda koji mili moji. Svatko negdje. Nitko nigdje. Dok se učinilo zgodno, potrebno i korisno. A mislilo se i na sutra, zadnji dan našega skupa, pa su neki bili zauzeti poslom oko pripreme izvješća s rada sekcija.

More je bilo kristalno bistro, a mi….

Ravnatelj i pedagog – suradnici u uspješnoj školi

Prvo predavanje zadnjeg dana otvori dr. Bezinović temom o unutarnjem i vanjskom vrednovanju kao jednakovažnim pristupima u podizanju kvalitete rada škole. Po reakciji nazočnih, nije problem u prihvaćenosti, provedbi, analizi ili prijedlogu mjera (metodologiji), već u tome što s pokazateljima koje dobijemo i tko će nas podržati u tome da provedemo ono što se učini potrebnim. A da je potrebno provoditi ova dva procesa nitko od nas ne dvoji.

Nakon ovoga nam se obrati gospodin Matas, predstojnik splitske podružnice Agencije s temom suradnje ravnatelja i stručnih suradnika kao pretpostavke uspješne škole. I dalje su to dvije osobe čija suradnja ili nesuradnja jednako ostavlja traga na rad škole. Međutim, razlikuju se u smjerovima kojima vode ti tragovi. Njegova prezentacija, puna uvažavanja i jednih i drugih,  sadržavala je jedan slajd na kojem je i slikovito i slikovno prikazan odnos ravnatelja i stručnog suradnika što je neke od nas asociralo na ravnatelja u prvom mandatu i pedagoginje pred mirovinu pa smo, za svoj gušt, složili i kraću priču o tom trenutku sa slajda.

Nakon predavanja profesorice S. Hitrec o ulozi pedagoga u izazovima kurikularnih promjena i dr. D. Mayer iz HJZZ o ulozi pedagoga u zaštiti reproduktivnog zdravlja mladih, slijedilo je izvješće s rada po sekcijama i zaključno obraćanje voditeljica ovogodišnjeg stručnog skupa, savjetnica Đurđice i Ivane.

Svi zadovoljni ovom trodnevnim druženjem zaključismo ovaj stručni skup. Još preostaje onaj neslužbeni dio: ručak,  odjava, još jedna kava, pozdravljanje i put pod noge. A mi, svjesni pogreške koju smo napravili pri dolasku jer smo išli autoputom, odlučismo se ispravit na odlasku pa ćemo krenuti „starom magistralom“. Da se oči nagledaju prizora a mozak privikne na ljetne aktivnosti. A do tada, neka još malo. Strpljenja. Pa i proljeće ima što pokazati. Posebno kod nas i posebno kad se pažljivije gleda. A da bi se to dogodilo, dok još nije gužva,treba ići magistralom.

I pred sam kraj. Poseban pozdrav, klasični ili suvremeni, svim sudionicima webolucije.

I dvije male napomena uz ovaj osvrt.  Prva kaže da nas je na ovom skupu zaista bilo, ali nas je bilo i u kongresnoj dvorani.  I na svakom predavanju. Ali i vani. Eto to je prednost. Kad nas ima, ima nas svugdje. Pa ponovilo se. Druga kaže da mi ovo nije prvo izvješće sa državnih skupova pa se ispričavam svima koji ovo budu čitali ako pronađu nešto što sliči na ponavljanje iz prethodnih izvješća. Nije bilo namjere, a ni želje, a ako se dogodilo, dogodilo se i popravit ćemo drugom zgodom.

Činkvina za kraj, može i uz primoštenske orgulje, kako vam drago!

Mi,
stariji i mlađi.
Slušali, razmišljali, zamišljali.
Susretom, strukom, praksom, Primoštenom.
Oblikovani.