2018. Evropska godina kulturne baštine (gotička palača 1473.)
Državni skup za stručne suradnike pedagoge Poreč, 2018.
Strategijama poučavanja do razvijanja potencijala darovitih i talentiranih učenika
Darovitost njegovu otkrili smo davnih dana i gle čuda, testovi nam za to nisu bili potrebni. Pedagošku akceleraciju je uspješno prošao iako je završio “školu za svaki dan” i sreća naša da je tako, pa nas iznova svojim pričama iz pospanosti budi. Da, Ante Karin:
Kada se čovjek vrati s nekoga puta, obično se zna osvrnuti na njega pa kaže nešto kao da je daleko, baš ga umorilo pa i nije bilo tako loše i slično. Da, nešto slično je i s našim putem do Poreča, kojega smo, eto, dodatno učinili zanimljivijim, sadržajnijim i manje žurnim. Pa ne prolazi se svaki dan cijelom Istrom i eto, što ne bismo iskoristili lijep dan i dovoljno vremena do početka skupa. A i u neposrednoj smo blizini jednoga grada kojega smo nekoć rado posjećivali i s vrećicama iz njega odlazili da nas je prisjećanje na to vrijeme toliko privuklo da smo mu se primakli i više nego smo trebali.
Kružni tok je zanimljiva pojava. Možete izabrati pravi put, krivi put ili se vrtiti u krugu. A vrijeme prolazi.
Kako svaki put negdje vodi, tako je i nas naš ipak doveo do Poreča, grada koji je izabran za ovogodišnjeg trodnevnog domaćina državnog stručnog skupa stručnih suradnika pedagoga. Nismo mogli ne primijetiti naklonost mjesnih vlasti kružnim tokovima kojima su na prihvatljiv način riješili prometne probleme, no nama se, kad god bi se primakli nekome od njih, učinilo da smo tu već bili.
Dakle, ovogodišnji skup svojim izborom teme i sadržajem pokušava ispraviti propuste koji se događaju u našoj školskoj praksi. Strategijama poučavanja do razvijanja potencijala darovitih i talentiranih učenika je naslov našeg skupa, a njega su obogatili ugledni predavači koji se praktično iskazaše na tom području. Govorili su nam s kojim se sve problemima susreću u otkrivanju, razvoju i podršci darovitim učenicima i u kakvoj smo mi, kao stručni suradnici, ulozi u tim procesima i što bi trebalo još uraditi na poboljšanju školske prakse u radu s darovitim i kreativnim učenicima. A naš trojac (Mirjana, Ivana i Đurđica) ponovno nepogrješivo usmjeravaju naše skupove u memoriju svakoga od nas, uigrano, razigrano, vješto i, dakako, profesionalno ga vode od početka do kraja, držeći sve njegove dijelove pod kontrolom. Nema greške! (Raduje što ovdje, kod naših skupova, još uvijek riječi uglavnom ne gube svoj sadržaj i što naše domaće postojeće pojmove pretežito ne zovemo drugačijim imenima kako bi se stvorio osjećaj da se radi o nečem novom). Širi osvrt na sadržaj skupa možete pročitati na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje.
Ovogodišnji skup je, nekako, primamljivo izbalansirao predavanja s pauzama pa je bilo vremena za sve. I razgovore, rasprave na određene teme, šetnje, vožnje, upoznavanje šireg područja koje gravitira Poreču, kraći izlet na kojem smo zaradili vinjetu koja će još neko vrijeme poslužiti kao suvenir i podsjetnik na jedno uspješno ulijetanje na cestu sa sličnim nazivom. Tako je to kad zeleno poplavi pa vam objasne da je to isto kao da je zelena. A nije nas to pokolebalo u nakani da taj izlet završimo u dobrom raspoloženju, a koliko nas je to pogodilo lijepo se moglo vidjeti na jednom odmorištu gdje se na prtljažniku auta dogodio jedan lagani stojećki obrok s pogledom (stoičkim) na već rečenu vinjetu.
A na povratku i nakon odslušanog predavanja, okupljeni u hotelskom kafiću, upriličili smo rasprave o najnovijim događajima u našem školstvu. Kako se ove godine u jednom dijelu škola provodi eksperimentalna Škola za život, mi koji smo ove godine izvan toga, u našim školama (Školi za svaki dan) nekako neskriveno mjerimo čovjeka, njegove vrijednosti i mogućnosti, mogućnostima modernih tehnologija i neskriveno stajemo na njegovu stranu jer, naprosto, tehnologija bez čovjeka ne može, a čovjek bez nje može. Problem s tehnologijom na koji skoro pa nitko ne upozorava je što se prvi put u školskoj praksi događa da u nju kao nastavno pomagalo ili nekakav dodatak nastavi ulazi nešto što, pored svih svojih mogućnosti koje ima, nosi i niz opasnosti s kojima se oni koji ju koriste ili zagovaraju još nisu dovoljno upoznali ili ih nisu svjesni ili, što je najtragičnije, radi svojih interesa to prikrivaju i drže podalje od ušiju (i očiju) budućih korisnika. Da, tehnologija može svašta, ali ne može sve. Zapamtimo to!
A onda povratak. Znamo unaprijed da nećemo žuriti i da će se malo i oduljiti, ali nas to nije ljutilo više od najavljene kiše i magle pa smo se nadali da ćemo ih uspješno izbjeći i nekako suhi stići svojim kućama. I tako bi. Samo kraći dio puta upadosmo u maglu s neizostavnom kišom. A sve ostalo proteče kraće nego na dolasku.
Na kraju, zahvaljujemo domaćinima na srdačnom dočeku, a organizatorima na još jednom uspješnom državnom skupu. I do novog viđenja.
0 Comments.