Krasopis – zaboravljeno lijepo pismo

Ako vas put nanese u Zagreb…

   

Koliko u digitalnom dobu ima smisla govoriti o lijepom pismu i lijepom pisanju? Hoće li neke nove generacije uopće pisati rukom… Je li pisanje samo običan potez rukom, manje ili više spretan ili je nešto više od toga?

Autorica izložbe “Krasopis – lijepo pismo” u organizaciji Hrvatskog školskog muzeja, Kristina Gverić, podsjeća na zaboravljeni smisao krasopisa:

“Krasopis kod učenika, ali i svakoga koji se njime koristi, jača smisao za čistoću, red i ljepotu. Ono je prije svega individualno pismo koje na sebe preuzima i karakter onoga koji piše. Ljepota samoga pisma ne može se opisati, ona se osjeća. Iznimno je važno da pismo prije svega bude čitljivo, jednostavno i pravilno. Krasopis je učenike poticao na urednost, mirnoću, strpljivost, čistoću i red. Svako se slovo prije samoga pisanja promatralo, opisivalo, potom se ponavljalo sve dok nije postalo savršeno, a lijepo pisati značilo je i osjećati se lijepo. Pisalo se po taktu uz brojanje, točnije prostorne naznake: gore! – dolje!.”

Uz izložbu je osmišljena i istoimena video radionica autorice Ivane Dumbović Žužić koja je zahvaljujući digitalnom vremenu dostupna svima. Zgodna prilika za spajanje krasopisa i videozapisa.

   

U nastavku nekoliko fotografija iz obiteljske ostavštine:

Bilježnica učenika Klasične gimnazije (1936) u Splitu 4.razred (današnji osmi razred)

Koliko vrijedi uspjeh – uvijek aktualno pitanje

Ima i mudrih misli…

Leave a Comment

NOTE - You can use these HTML tags and attributes:
<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>