Seosko imanje “Orlov put” Baranja
Slavonija
svibanj 2011.Kakvog li zadovoljstva i olakšanja vratiti se na mjesto odlaska i predati djecu roditeljima onako kako su, pozdravljajući ih, poželjeli: živu i zdravu. Osjetiti rasterećenje od odgovornosti za tri razreda djece čitavih pet dana i pet noći.
Jesu li roditelji koji se raspituju o kvaliteti hotela i broju zvjezdica zaista toga svjesni? Pitaju li se što to znači voditi ekskurziju?
Voditi ekskurziju znači vješto nalaziti pravu mjeru između obrazovnih (školskih) zahtjeva da se što više vidi i doživi i učeničkih (dječjih) potreba za zabavom i slobodom. Tražiti poštivanje dogovorenih pravila ali istovremeno ne čuti i ne vidjeti baš sve, dok ne ugrožava druge i ispravljati ponašanja kada je to nužno. Truditi se pratiti djecu, čitati osjećaje s lica i biti uz njih kada je potrebno. Uživati zajedno s njima u ponuđenim ljepotama, ali i u svakom trenu biti svjestan svakoga od njih.
Biti ponosan na njihovo zrelo ponašanje kada u tišini prate tugu vukovarske bolnice i biti radostan kada s oduševljenjem ugledaju rodu na dimnjaku vukovarske kuće.
Ljutiti se kada zaborave na pravila lijepog ponašanja u hotelu, kada nemaju razumijevanja za umor odraslih i potrebu za snom u jutarnjim satima ili kada se obraćaju zahtijevajući, pri tome zaboravljajući da razgovaraju s učiteljima a ne roditeljima.
Voditi ekskurziju zaista znači živjeti s djecom daleko od kuće i škole, brinuti za njih i odgajati ih. Biti izložen procjenama drugih o uspješnosti njihova vođenja i pričama o tome koliko uspješno ili neuspješno to rade drugi. Čini li se to lako i jednostavno?
Na ekskurziji kao i u školi, ali daleko izraženije, djeca projiciraju svoje odnose s roditeljima na odnos prema učiteljima, pa sve roditeljske metode i obiteljski odnosi postaju vidljivi. Ono što je danas više uočljivo nego jučer jesu ponašanja djece koja su slobodnija i kojoj autoritet ima manje značenje nego što bi trebao. To sa sobom nosi nove zahtjeve prema učiteljima i otvara nova pitanja o ekskurzijama.
No, bez obzira na buduće odgovore bilo je to vrijedno iskustvo s lijepim slikama.
Vjerujem kako nije nimalo lako voditi djecu na ekskurziju i brinuti o njima 24 sata. Po meni je potreban smjenski rad vas, profesora.
Sjetivši se svojih ekskurzija, pretpostavljam kako će djeci to biti najljepša životna iskustva. Nisu baš svi spremni na odvajanje od roditelja, pa tu nespremnost i nesnalaženje manifestiraju na čudne načine.
Slike su stvarno lijepe, a iskustva svakako vrijedna!
@kontesa,
dobra ti je ideja za smjenski rad, ali mi smo uglavnom solidarni, pa se međusobno zabavljamo do jutarnjih sati da nam bude lakše.