Nakon pozdrava i uvodnih riječi našem je domaćinu uručena knjiga „Jadran priča priče“ čiji naslov upućuje na povezanost dalmatinskog zaleđa i mora kojim je i vrgorački pjesnik Tin Ujević bio očaran. Ravnatelj škole, gospodin Ivan Klinac predstavio je školu. Osnovna škola „Vrgorac” osim matične škole odgojno-obrazovni rad organizira u čak trinaest područnih škola, a broji preko 700 učenika. Današnja zgrada osnovne škole otvorena je početkom 1963. godine.
Pedagog, gospodin Ivan Martinović, kroz prezentaciju nam je prikazao školski projekt turističke kulture kao pozitivan primjer kreativnosti i inovativnosti u praksi OŠ Vrgorac.
U radioničkom dijelu bavili smo se suradnjom stručnog suradnika pedagoga i ravnatelja (kvalitetom suradnje, pretpostavkama dobre suradnje kao i prijedlozima za suradnju u zajedničkim područjima rada) prema predlošcima zadataka koje nam je pripremila viša savjetnica, gospođa Đurđica Kaurloto Martinić. Raspravljali smo o novom Pravilniku o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva te o izmjenama i dopunama Pravilnika o pedagoškoj dokumentaciji.
Drugi dio sastanka zamišljen je i ostvaren kroz terensku nastavu u organizaciji našeg domaćina, gospodina Ivana Martinovića.
Obilazak „grada vrh gore“ koji je ime dobio po svom uzvišenom položaju u podnožju planine Matokit započeli smo od gradskog parka čija je prirodna hladovina odličan spas od podnevnog sunca. Zahvaljujući stručnom vodstvu gospođe Neli Bajalo dobili smo mnoge zanimljive informacije o povijesti Vrgorca.
Obišli smo crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije s početka 20.st. na čijem je mjestu prije bila srednjovjekovna crkvica koju je u vrijeme turske vlasti ‘zamijenila’ džamija i minaret. Nad gradom smo uočili srednjovjekovnu tvrđavu Gradina koja je u prošlosti imala značajnu obrambenu ulogu. Položaj grada Vrgorca bio je povoljan u trgovačkom i strateškom smislu te je već u 15.st. potpao pod Tursku, a kasnije i pod Mletačku vlast. Nakon Mletaka grad zauzimaju Francuzi zatim postaje dio Austro-Ugarske. Posjetivši crkvu Navještenja BDM spustili smo se do spomenika hrvatskom pjesniku Tinu Ujeviću (1891.-1955.).
Spomenik je djelo Kažimira Hraste postavljen 1991. godine povodom stote obljetnice pjesnikova rođenja.
Posjetili smo i Tinovu kulu u kojoj se nalazi mala muzejska zbirka, galerija i turistička zajednica grada Vrgorca. Nakon obilaska grada ručali smo u restoranu „Tin“.
Smiješak koji smo tijekom cijelog dana nosili na licu još se više razvukao kada smo na odlasku od naših domaćina dobili po košaricu domaćih vrgoračkih jagoda.
Pohvale u svakom smislu za organizaciju, gostoljubivost, profesionalnost i srdačnost našim kolegama u Vrgorcu. Nadamo se da će biti još ovakvih skupova kroz koje jačamo kompetencije i razvijamo kreativnost te se osnažujemo za svakodnevne izazove na našim radnim mjestima.
Sve pohvale mladoj kolegici Luciji koja je predano zabilježila naš rad i druženje u Vrgorcu i time još jednom zahvalila našim ljubaznim domaćinima. Radovalo bi me da ovo bude primjer i poticaj ostalim mladim kolegicama i kolegama za aktivnije sudjelovanje u radu stručnog vijeća. Bravo za naše “mlade snage”.
Đurđica